U predhodnim postovima smo naglasili da ćemo voditi računa i pratiti rasplet situacije u jednom šestom razredu naše škole. Roditeljski sastanak sa zainteresiranim stranama obavio je razrednik. Lociran je problem (koji traje već godinama i nikako ne prestaje nego eskalira). Dakle, u liječničkom žargonu rečeno, bolest je dijagnosticirana davno prije.
Bolest je prije bila ''prehlada'', ali neadekvatnim tretmanom je prerasla u kroničnu upalu pluća. Razrednik u maniru dijagnostičara, uspio je postaviti dijagnozu, ali mora sazvati i liječnički konzili (stručna služba škole), jer je bolest uznapredovala, pa klasične metode liječenja ne daju rezultate (razgovor sa roditeljima i ukazivanje istima na problem). Dakle, dali se konzili sastao i dogovorio o načinu liječenja. Prošlo je gotovo deset dana od dijagnoze razrednika, pa me sada zanima kakav je zaključak liječničkog konzilija. Naravno jedan član (novi) tog konzilija je i rođakinja dječaka sa dijagnozom, pa se bojimo u objektivnost prosudbe iste.
Stvar treba rješavati hitno, jer se bolest počinje širiti i na druge učenike. Ti učenici počinju imati simptome mučnine prije odlaska u školu, počinju imati apatiju od iste i gube vjeru u to da ih itko u školi može zaštititi od eskalacije te bolesti. Roditelji ulažu velike napore kako bi zaštitili svoju djecu od te opake bolesti, ali jednostavno ne ide.
Neznam što je u glavam žrtava dotičnog dječaka, ali nedavno mi je jedna od njih priznala da se više ne može boriti sama protiv toga. Ja ga ignoriram, ali jednostavno on je stalno prisutan tu negdje oko mene. Govori mi ružne stvari i uopće mi nije jasno gdje je naučio te izraze, jer za neke sam morala pitati mamu i tatu što znače.
DOKLE?
Molimo konzilij da se očituje o dijagnozi i da odredi terapiju - i za bolesnog i za oštećene, koje je zahvatila bolest koja godinama nije liječena
Malo po malo stigao i četvrti dio "Malog tiranina". Sve razmišljam već neko vrijeme da li da pišem uopće nešto ili da čitam i jednostavno se pitam koliko još?! Što je ovo?! Može se gledati na dva načina.Osobi poput mene koja ovo čita kao prvo ovo može biti samo mjesto gdje nezadovoljni roditelj ili pak nekoliko njih ne zna kako riješiti neke probleme, pa idemo to staviti javno, da svi vide možda naiđe netko tko zna pa nešto i prokomentira pa se možda nešto i riješi. Sa druge strane, možda na ovaj način želite ukazati na hrpu problema u jednoj školi, koja je slučajno škola vašeg djeteta odnosno vaše djece, jer smatrate da to dalje tako ne može. Čitajući ovaj blog o radu dotične škole dobivam dojam da je to najgora škola u cijeloj OBŽ, ali kad malo bolje razmislim to je škola kao i svaka druga. Gospodo moja draga, znate onu staru - prvo pometi pred svojim vratima, pa onda idi pred tuđa. Proziva se stručna služba, ili kako se ovdje navodi liječnički konzilij, a što je sa stručnom službom odnosno liječničkim konzilijem kojeg čine samo dvije osobe - roditelji učenika???Tu sad možete reći moje je dijete dobro, samo su loši učenici oko njega koji ga maltretiraju, gnjave, ne daju mu mira.... Slažem se da u svakoj školi, svakome razredu postoje učenici koji prave probleme, ali tako je uvijek bilo i tako će nažalost uvijek biti, a što stručna služba može napraviti?!! Jedno veliko ništa.
OdgovoriIzbrišiPrije svega želja mi je da te pozdravim i zahvalim ti na ovim komentarima. Mogu reći da su odlični i potiču na diskusiju i razmišljanje. Dakle da još jednom pojasnim svrhu pisanja ovog bloga. On je osmišljen i osnovna namjena mu je da potakne na razmišljanje i diskusiju (kao što je uspio i tebe) sve one koji učestvuju u odgoju i obrazovanju djece. Naravno ovo je i jedan od načina (onih lakših) da se neki problemi istaknu, da se pokušaju naći riješenja i da se sve svede na zadovoljavajuće riješenje svih kojih se to tiče. Dakle tebe iritira samo post Tirani (pisan u djelovima). Smatram ovo svoje pisanje kao poticajno, a ne kritički nastrojeno, za sve one kojih se to tiče. Ajmo to gledat ovako, ja sam roditelj koji želi pobuditi svijest svih aktera da pronađu riješenje. Da isto tako se slažem i priznajem da problem neznamo riješiti. Da, isto tako znam da ga stručna služba treba znati i mora riješiti ili da postavim pitanje, čemu služi stručna služba? Pedagog, psiholog, defektolog, ravnatelj? koja je njihova uloga u školi, što je njihov posao i djelokrug? Da i stjeće se dojam da je škola najgora u OBŽ, a nije. I stvarno nije, ali ovaj blog je tu da ukaže na ono što nevalja i to će si pisac ovog bloga ostaviti za pravo da i dalje o tome piše, sviđalo se to netkom ili ne. Pa u koliko mu se ne sviđa, neka doprinese tome da isti pisac ostane bez tema za pisanje. Da isto tako mislim da sa pisanjem ovog bloga metem pred svojim vratima, jer OŠ u koju ide moje djete isto tako smatram da su i moja vrata i želim se truditi da sve ono što je iza vrata bude bolje. Ovaj blog nikako ne generalizira stvari neko se vodi konkretnim slučajem. Akteri slučaja točno znaju o čemu pričam i njima je ovo potpuno jasno. Naravno istina ponekad i boli, samo je nama ljudima u genima da se prema kritici uvijek postavljamo obrambeno i ako je moguće nađemo sto razloga kako bi ublažili tu kritiku. A o konziliju, haha moram reći da sam ga upravo tako nazvao sa razlogom, pa u ostalom nije li to prava riječ za stručnu službu? I u opće mi se ne čini uvredljivom. O što se tiče kućnog konzilija kojeg spominješ, on se sve češće svodi na jednog člana. Drugi član je podvijo rep i otišao ili već tako nekako. No sve u svemu poštujem i tvoje stavove, s nekima se slažem, a sa nekima ne.
IzbrišiDanas pitajte dijete koja su njegova prava kao učenika i kao djeteta - reći će Vam svoja prava bez puno razmišljanja. Ali ako to isto dijete koje je iznijelo toliko svojih prava upitate koje su njegove dužnosti kao učenika, nabrojati će vam jednu ili možda dvije dužnosti. Svi oni jako dobro znaju što moraju i kako moraju se ponašati, ali jednostavno ne žele. "Zlostavljači", da ih tako nazovem iliti oni koji prave probleme jako su dobro pravno "potkovani" i znaju da im nitko ništa ne može. Upoznati su sa pedagoškim mjerama, znaju da je to proces koji traje i da dok dođu do one posljednje, preseljenja u drugu školu, proći će jako puno vremena. Ja takve učenike volim nazvati malim barbarima. Dođu, poharaju i odu, a nitko im ništa ne može. Zašto?!!! Zato što ih zakon štiti gospodo moja draga i što god napravili ostaju tu gdje jesu i broje se dani kada će završiti osmi razred i otići. Zašto su takvi? Zato što im fali roditeljski odgoj, zato što im fali ljubavi u obitelji, zato što žele privući pažnju. Ne znam čiji je blog, ali se nadam da će doći i do jedne i do druge strane. Roditelji nađite vrijeme za svoje male barbare, razgovarajte sa njima, ne dajte da krenu krivim putem, odgojite svoju djecu i odgojene ih pošaljite u školu, ne očekujte da ih škola odgoji. Gdje bi stigao svaki učitelj, nastavnik, razrednik ili neki član stručne službe kada bi morao odgajati svako dijete. Razrednik u ovom slučaju znači treba biti čovjek koji će odgajati minimalno 30 učenika. stručna služba po vama treba odgojiti otprilike petstotinjak učenika. Gdje ste vidjeli roditelja koji je uspio odgojiti toliki broj djece??!!! Zašto ste imali djecu ako ih niste spremni odgajati nego očekujete da škola to napravi? Kako je moguće da su ta djeca uopće došla do ovog razreda u kojem jesu, ako se tako ponašaju? Opet ćete kriviti školu i stručnu službu, krenite ljudi od sebe. Imati dijete najteži je posao na svijetu, a znati ga odgojiti još je teže (provjereno). Roditelji malih barbara pustite malo posao i bavite se svojom djecom, ne dozvolite da ih odgaja ulica ili škola! Pa tko ih može bolje razumjeti i shvaćati ako to niste vi?!!!!
OdgovoriIzbrišiDobro si ovo napisala i slažem se sa ovim sve do onog djela kada poćinješ skidati odgovornost škole za odgoj djece. Dakle činjenica je da djete u školu dolazi sa osnovama i normama ponašanja koje je stekao u obitelji. To je ključ svega i tu nitko ne može puno učiniti u koliko sami roditelji ne naprave ono što treba. Djete se odgaja od rođenja. Nažalost kada navrše 6 godina i kada trebaju krenuti u školu, mnogi od njih neznaju osnove: pozdraviti, zamoliti, zahvaliti, poštovati starije, poštovati prijatelje.... Dakle ovo se stjeće u obitelji. Da i slažem se sa tobom da u svakom razredu postoje oni lošiji. No što sa njima? Kako riješiti taj problem? Kod nas u školi je to bilježnica za kolektivne zapise? Da i? Što je cilj kolektivnog zapisa? da probudi svjest lošeg djela učenika u razredu kako ipak nebi trebali praviti nered, jer svi ostali snose krivicu? Ma malo sutra? To im samo daje motiv da i dalje prave gluposti i potiče one koji su na granici takvog ponašanja da ih slijede, jer krivnja je i onako kolektivna. I naravno ja se nadam da je škola još uvijek i odgojna ustanova (bar tako piše u zakonu). I da, smatram da bi škola trebala ispravljati anomalije u ponašanju naše djece. Da trebala bi ukazivati na propuste u odgoju i da trebala bi iskoristiti svo znanje, autoritet i zakon da to postigne. Ne radi toga da preodgaja tuđu (iako mislim da bi ih trebali smatrat svojom) djecu, nego da ostvari normalne uvjete školovanja svoj djeci koji pohađanju školu.
IzbrišiE sada vi "dobrice" - nisu mi jasni ovi vaši postovi - što vi uopće želite da se napravi? Želite kaznu, javni linč, zatvaranje škole, što hoćete?!!! Uzmite stvari u svoje ruke! Dijete vam maltretiraju, zlostavljaju, a vi lijepo sjedite u svom udobnom naslonjaču, pišete blog i ne poduzimate ništa!!! Zbilja za svaku pohvalu. Što se vi kao roditelji poduzeli da se promjeni takva situacija? Jedno veliko ništa. Došli u školu na neki sastanak koji nije urodio plodom i uhvatili se bloga. Sramota. Dijete mi maltretiraju, a ja se oslanjam na koga i na što? Na nikoga i na ništa. Najlakše je reći bili smo, razgovarali smo, a nitko ništa ne poduzima! Imate izgovor da ste probali i sada čekate, a znate i sami da se tako ništa neće promijeniti. Koliko razgovarate sa vašim dobricama od djece, koliko vremena provodite sa njima? Odgojite ih, ne šaljite ih u odgojno - OBRAZOVNU ustanovu da ih odgaja. Vaše je mišljenje škola mora riješiti moj problem, pa dijete mi tamo provodi dobar dio dana, oni ga moraju paziti i odgovorni su za njega. Znači svako dijete u školi treba jednog učitelja da bdije nad njime i čuva ga dok je u školi, da ga podučava i radi vaš posao - da ga odgaja. Stanite malo. Slažem se da ne možete znati što vaše dijete radi, ali isto tako jeste li se upitali zašto se to baš događa vašem djetetu. Iz osobnog iskustva znam da je dijete savršeno dok je sa roditeljima ali u školi ono postaje sasvim drugačije. Razgovarajte sa djecom, vidite u čemu je pravi problem, zašto se to baš događa vašem djetetu, a onda krenite u rješavanje problema. Kada uvidite da školom zbilja vladaju mali tirani, tada odlučite svakodnevno dolaziti u školu, tražite razgovore sa stručnom službom, ravnateljom i ne odustajte dok se problem ne riješi. Ne dozvolite da vam djecu maltretiraju i zlostavljaju, ali isto tako imajte na umu da ćete prolaziti dugotrajan proces dok se problem ne riješi.
OdgovoriIzbriši"Naravno jedan član (novi) tog konzilija je i rođakinja dječaka sa dijagnozom, pa se bojimo u objektivnost prosudbe iste." Postavite pitanje ravnatelju kako je moguće da jedan od članova stručne službe može sudjelovati u rješavanju takvog problema. Ako vam on ne da odgovor, znate kamo dalje. Tražite, pitajte, zovite i sami riješite problem ako uvidite da od stručne službe škole nemate puno koristi. Vjerujem da ljudi koji tamo rade daju sve od sebe da problem riješe, samo mi nije jasno zašto ste vi kao roditelji dozvolili da taj problem ode toliko daleko, jer koliko vidim to se proteže već jako dugo i predugo. Zašto ste to dozvolili? Ne želite vaše dijete premještati u drugu školu zbog nekog malog tirana? A tko kaže da vaše dijete mora ići?!!! Postoji više načina da se problem riješi, uzmite još malo vremena i strpljenja i sami riješite problem umjesto što sjedite i ne radite ništa. Zašto ste mislili da ćete na ovaj način, pišući ovaj blog nešto riješiti? Nećete ništa. Možete pisati, netko će ga čitati, dobar dio njih neće, a oni koji bi trebali to vidjeti neće se ni potruditi da pročitaju jedan red. Riješite probleme, ostavite se pisanja, prozivanja razrednika, stručne službe i ostalih djelatnika škole. Možda bi bilo dobro da svatko od nas pokrene svoj blog pa da rješavamo probleme sa susjedima pišući naša mišljenja i čitamo komentare drugih. (susjed mi je prešao među i sagradio kuću koju ne želi srušiti - dal da to riješim sa njim ili da pišem blog o tome? - pa tko bi to čitao?)Nadam se da se nitko neće naći uvrijeđen ili povrijeđen, ali jednostavno ne mogu vjerovati da tražite da škola bude ODGOJNA, a tek onda OBRAZOVNA ustanova.
OdgovoriIzbrišiNe, pisanja se neću ostaviti, jer smatram da javno iznošenje problema može potaknuti i na riješenje istog. Isto tako ću nastaviti pisati svoja razmišljanja (pa makar bila i neispravna) kako bih potakao raspravu. Za sebe tvrdim, niti sam stručan niti sam posve kompetentan. No ponavljam moja kompetencija je u toliko jača jer sam uspio u svoje djete usaditi norme dobrog i pravilnog ponašanja i na to sam jako ponosan kao roditelj i smatram da sam jedan dio svog zadatka izvršio kako treba. Ispričavam se svima onima koji su prozvani i koji se osjećaju povrijeđeni mojim pisanjem. Pa ja samo želim potaknuti i vas sve skupa na razmišljanje i na to što sami možete napraviti. Još jednom tvrdim da je odgovornost za odgoj na obitelji. Tu nema kompromisa, alternative i drugih stvari osim pravilnog odgoja. Da ima nas roditelja koji smo u tome podbacili, a ipak i takva naša djeca isto idu u školu. Pa što ćemo sa nama takvima koji nevaljamo. Čekati dok ''protutnje kroz školu'', pa ko živ, ko mrtav. dajte ljudi malo se osvjestimo svi skupa. Ovaj blog se i piše iz tih i takvih razloga.
Izbriši