INDIVIDUALNI OBRAZOVNI PLAN - IOP

Mnogi roditelji nisu upoznati sa svim mogućnostima obrazovanja njhove djece, a naročito za djecu sa posebnim potrebama. U ovom tekstu, iz kojeg prenosim samo predgovor, a na ovom linku u mogućnosti ste i pročitati cijeli dokument ( http://public.carnet.hr/preventivni/wp-content/uploads/2011/12/smjernice.pdf ) navode se mogućnosti i smjernice za rad u IOP-u. Vjerujem da će mnogim roditeljima ovaj dokument otvoriti oči i ponukati ih da za svoju djecu iznađu najbolji mogući način obrazovanja. Isto tako molim i ravnatelja škole, ali i sve djelatnike koji se bave odgojem i obrazovanjem da ga pomno prouče. 

Važnost pripreme i primjene individualnog obrazovnog plana, IOP-a, za djecu s posebnim obrazovnim
potrebama međunarodno je priznata i zakonom podržana u mnogim zemljama uključujući SAD, Australiju,
Kanadu, Novi Zeland i Veliku Britaniju. U Irskoj omogućavanje individualnog obrazovnog plana djeci
još uvijek nije zakonska obveza; mnogi učitelji djece s posebnim obrazovnim potrebama u svojem su
radu u različitim oblicima i pod drugim nazivima primjenjivali individualni obrazovni plan, a mnogi od
njih u tom su polju postali stručnjaci.
Poslije utemeljenja Nacionalnog vijeća za posebno obrazovanje1 i donošenja Zakona o obrazovanju osoba
s posebnim obrazovnim potrebama 2004. godine, koji je postavio budući zakonski okvir za pripremu
i primjenu takvih individualnih obrazovnih planova u ovoj zemlji, Vijeće je primilo mnoge zahtjeve roditelja,
učitelja i škola da pripremi i izda nacionalne smjernice za izradu individualnog obrazovnog plana
koje bi poduprle jednoobrazan nacionalni pristup koji je u pripremi. Premda vrijeme primjene odredaba
Zakona o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. još nije dogovoreno, a resursi
i potrebe u podučavanju tek se trebaju prepoznati i postaviti na pravo mjesto, Vijeće je smatralo da treba
odgovoriti na trenutne potrebe za savjetovanje u tom području. Izdavanje smjernica za individualni obrazovni
plan u ovom će trenutku omogućiti učiteljima, roditeljima i školama da se upoznaju s procesom
prije nego što odredbe Zakona stupe na snagu. Vrijeme stupanja na snagu zakonski određenog procesa
individualnog obrazovnog plana i pitanje resursa potrebnih za njegovu primjenu Vijeće će obraditi u
Implementacijskom planu za Zakon o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004.
godine koji će predati Ministru obrazovanja i znanosti u listopadu 2006. godine.
Vijeće sa zadovoljstvom predstavlja ovaj dokument kao vodič za dobru praksu u pitanjima pripreme, primjene i procjene individualnog obrazovnog plana. Napravila ga je u njegovo ime skupina irskih stručnjaka
na ovom polju (popis sudionika naveden je u Dodatku 1.), a na njihovu smo im trudu iznimno zahvalni.
Sigurni smo da smjernice odražavaju stručnost Stručne skupine te da ujedno predstavljaju najbolju nacionalnu i međunarodnu praksu.
Smjernice iz ovog dokumenta prikazuju glavna obilježja procesa individualnog obrazovnog plana u obliku
u kojem je on opisan u Zakonu o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004.
godine. Smjernice vode čitatelja kroz korake potrebne za planiranje, sakupljanje podataka i pisanje individualnog obrazovnog plana. One su i kontrolna lista bitnih elemenata neophodnih za individualni
obrazovni program s namjerom da postanu temelj dobre prakse u budućnosti. Ovaj dokument predstavlja
i niz izrađenih primjeraka individualnih obrazovnih planova sastavljenih po stvarnom iskustvu škola i
učenika.
Uvrštavanjem tih primjera Vijeće želi naglasiti da je za ovaj proces važna i kvaliteta razmišljanja, a ne
samo čitanje napisanog dokumenta.
Ovim djelom Vijeće želi naglasiti da IOP ima obrazovnu svrhu. Individualni obrazovni plan pruža podatke
o dogovorenim intervencijama posebnog obrazovanja i o drugim oblicima potpore potrebnim
djetetu te istovremeno bilježi stavove roditelja, učenika i obrazovnih profesionalaca. Isto tako, IOP
bilježi i strategije koje je potrebno primijeniti da bi se djetetu omogućio napredak u obrazovnom
sustavu. Ove smjernice osiguravaju sredstva neophodna kao preduvjet za jamstvo sveobuhvatnog
pristupa.
Razina detalja u navedenim primjerima je različita zbog želje da se školi i učitelju omogući veća elastičnost.
Valja ukazati i na činjenicu da primjere karakteriziraju različite mjere koje omogućavaju da se
napredak pojedinačnog učenika zabilježi na njemu najprimjereniji način.
Važno je napomenuti da IOP dokumentira samo ono što je dodatno ili različito u odnosu na diferenciran
obrazovni program koji se ostvaruje u učionici. Individualni obrazovni plan stoga nije zamjena
za obrazovni program. U tom smislu Vijeće preporuča da se individualni obrazovni planovi stalno
procjenjuju kako bi se osiguralo da se u potpunosti vodi računa o potrebama pojedinog djeteta ili
mlade osobe.
Nacionalno vijeće za posebno obrazovanje svjesno je činjenice da na razini pojedinačnih škola mnoge
stvari neophodne za ostvarenje smjernica trebaju potporu. Potpora se odnosi na potrebe pripreme
učitelja i drugih sudionika. Budući da Vijeće procjenjuje da individualni obrazovni planovi zahtijevaju
ulaganje vremena i izvan učionice, u tom je smislu poduzelo istraživanje resursnih potreba neophodnih
da se primjeni dio Zakona iz 2004. koji se odnosi na IOP. Vijeće se savjetovalo s ključnim zainteresiranim
stranama kako bi od njih saznalo njihove stavove o načinu na koji najbolje poduprijeti ovaj
rad. Vijeće pozdravlja njihove stavove i komentare te će raditi na tome da pitanje resursa jasno iznese
u svojem ranije spomenutom Izvještaju o primjeni Zakona o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim
potrebama iz 2004. godine. Pri svemu tome Vijeće prepoznaje činjenicu da će cjelovita primjena
odredaba Zakona iz 2004. godine u pitanjima IOP-a zahtijevati orijentaciju i pristup cijele škole.
Vijeće priznaje razlike koje postoje između područja osnovnog obrazovanja i viših razina obrazovanja
pa prihvaća činjenicu da će unutar njih organizacijski pristupi upravljanju procesom IOP-a biti različiti.
Glavni je cilj ovog dokumenta iznijeti – općenito i ne preskriptivno – dobru praksu vezanu za individualni
obrazovni plan.
Nacionalno vijeće za posebno obrazovanje trenutno još nije preporučilo upotrebu određene informatičke
tehnologije. Još ne postoji računalni program posebno priređen za irski obrazovni kontekst.
Prema mišljenju Stručne skupine u ovoj su fazi ključni upoznatost s procesom individualnog obrazovnog
plana i njegovo razumijevanje. Vijeće će se savjetovati sa zainteresiranim stranama te će, zajedno
s bitnim organizacijama poput Nacionalnog centra za tehnologiju u obrazovanju, pravovremeno olakšati
razvoj tehnoloških pomagala.
Namjera je Vijeća da ove smjernice budu polazište za najbolju praksu do primjene Zakona o obrazovanju
osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. godine. Zamišljeno je da u trenu kad odredbe
iz Zakona stupe na snagu ove smjernice imaju zakonski učinak. Krajnji je cilj Vijeća u ovom i drugim
djelima osiguravanje pristupa inkluzije u obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama uz
brigu za optimalan obrazovni ishod za svakog pojedinca u skladu s njegovim potencijalima. To je neophodno
kako bi on mogao plodno sudjelovati u društvenim i ekonomskim aktivnostima i na taj način
živjeti neovisnim i ispunjenim životom.
Tom Murray
Predsjednik