Rezultat po principu ''KAD SE MALE RUKE SLOŽE...''
Osnutak prve Osnovne Montessori škole u Hrvatskoj
Nakon prvih slobodnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i uspostave demokratskog poretka, napokon se nakon pola stoljeća ponovno nastavila i tradicija Montessori. Otvoren je veći broj novih Montessori vrtića, a pod tim je promijenjenim okolnostima krenula i inicijativa za osnivanje naše Osnovne Montessori škole »Barunice Dédée Vranyczany«, prve Osnovne Montessori škole u Hrvatskoj. Dana 23. studenog, 2001. osnovana je Udruga roditelja »Maria Montessori« Zagreb, s glavnim ciljem da se to ostvari. Osnovni motiv bila su naša djeca, tj. djeca roditelja osnivača, koja su na nekoliko lokacija u gradu pohađala Montessori predškolske ustanove. Ona nisu mogla nastaviti obrazovanje prema Montessori metodi jer osnovna Montessori škola u Hrvatskoj nije postojala.
Korespondirajući i susrećući se s ljudima širom Europe i upoznajući ih s našom inicijativom, svi su širom otvorili vrata i pomogli nam u našim aktivnostima. Uz okoštale birokratske strukture u Hrvatskoj, naziralo se uvijek poneko svjetlo i ta su nam svjetla u danim trenucima bila blagoslov za sav naš rad. Razumijevanje na koje smo naišli prilikom svakog susreta s tadašnjim ministrom prosvjete i športa dr. Vladimirom Strugarom davalo nam je nade u pozitivan ishod.
No, naša pisma, dopisi, sastanci, molbe za dodjelu gradskog prostora ostali su bez odjeka i mi smo morali krenuti u financijski nepovoljno prostorno rješenje jer je to bio uvjet bez kojeg je svaka druga aktivnost bila nemoguća. Nađena je vila u Heinzelovoj 8, vila građena tridesetih godina 20. stoljeća, iz vremena Marije Montessori. Bila je to prava, topla Montessori kuća, no trebalo je puno dodatnih radova, koji su propisani pedagoškim standardom, da bi se dovela u svrhu. Velik dio poslova trebali smo organizirati sami, a kako je vrijeme istjecalo – nas dvadesetak roditelja krenulo je u akciju. Sve naše različitosti nestale su u šarenim slojevima boje, u usvajanju osnova elektriciteta, postavljanja ograde, planiranju dvorišta. To su bili trenuci u kojima su naša djeca mogla od nas, svojih roditelja, naučiti kako je rad neprolazna vrijednost i kako nas uz puno ljubavi i strpljenja vodi ostvarenju ciljeva u životu.
To je bilo jedno od najtoplijih ljeta koje pamtim, miješali su se mirisi svježeg betona, boje, drva, novog namještaja, znoja, svježe naručene pizze. Glasovi koji su dopirali s obližnje prometne ulice pomagali su nam da se orijentiramo u kojem se dijelu dana nalazimo. Sve je prošlo u trenu, uz veliki entuzijazam, volju, ljubav i predanost ideji.
Danas se nalazimo u prostorijama bivšega tvorničkog postrojenja za testiranje dizala Rade Končara, zahvaljujući razumijevanju i potpori gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, koji je prilikom otvorenja našega novog prostora u rujnu 2005. rekao da je taj prostor prenamijenjen u buduću tvornicu znanja. »Tvornicu znanja«, svakako, ali i cjelokupne potpore i sredine u kojoj će svakom djetetu biti pružena prilika za nesmetan razvoj, jer kako kaže Maria Montessori: »Dijete je graditelj čovjeka. Nema čovjeka kojeg nije stvorilo dijete, ono dijete koje je on sam nekada bio«.
Nema komentara:
Objavi komentar