IMAMO LI MI RODITELJI IKAKVIH IZGLEDA ODGOJITI DOBRU DJECU?
Stalno se to pitam. U današnje vrijeme ovo nije ni malo bezazleno pitanje. Roditelji su stalno suočeni sa nizom izazova koji im odvraćaju pozornost sa njihove djece. Vrijeme neumoljivo i brzo grabi naprijed, a gdje smo tu mi, roditelji. Osvrnemo se i eto upisi u srednju, a onda imaš osjećaj da godina ide za dvije, pa su već upisi na faks ili nam djeca jednostavno izmaknu iz ruku i odu svojim putem.
Nije ni malo lako biti roditelj. Od rođenja, djeca su osuđena na odgoj baka servisa (a znamo kakve su bake), jer eto radimo i sretni smo zbog toga. Naravno raditi se mora, jer bez toga problemi postaju još veći. No, osvrnimo se na prvi problem. Ja nikako svojoj mami (baki moje djece) ne mogu objasniti da posao danas i nekada nije isto, što ona svakako teško može shvatiti. Radi se non-stop, ko dragstor. Nepitaš kada doma, nego radiš. Žena isto tako, ganja karijeru, posao težak zahtjevan. Obitelj se rijetko viđa, tek uvečer na koji sat. pa kako onda mogu djete pitat nešto o školi ili ga kuditi za neku nepodopštinu, pa imamo svega sat-dva da se mazimo, volimo i već je vrijeme za spavanje. pa novi dan, pa novi dan..... I eto došli smo do srednje škole. Moja mama to ne može shvatit, pa oni su radili od sedam do tri, svaki mjesec dobili plaću i na jednom radnom mjestu proveli tridesetpet - četrdeset godina. Bez stresa. ja sam svake godine išao na more i na skijanje, a sada da bih to priuštio djetetu treba puno umjeća, sreće i spleta okolnosti. Moji roditelji su dobili društveni stan, poslije ga otkupili starom štednjom, a ja sam osuđen na ''švicarce''. Pitam se sada kako mi roditelji možemo dobro i pravilno odgajati djecu? Imamo li ikakve šanse?
IMA.
Jedino se moramo odreći nekih svojih zadovoljština koje smo se navikli upražnjavati dok smo bili sami, bez djece. Ja nemam više vremena sa svojim legama na basket, mali nogoš, koju partiju Belota, a o pecanju da i ne govorim. Supruga sve manje vremena ima za lapež i kavicu sa kolegicama,pilates, jogu, a o izlascima da i ne pričam. Kada se odreknem svh svojih zadovoljština i supruga svojih, ostaje nešto više vremena za odgoj, pomoć oko škole i slobodno vrijeme koje se kvalitetno mogu utrošiti na druženjue i odgoj vlastite djece.
JA SE TRUDIM, A VI?
Nema komentara:
Objavi komentar