ponedjeljak, 2. travnja 2012.

Kompetencija i način rada učitelja

Kao autor bloga, u početnom postu sam objasnio svrhu pisanja ovog bloga, ali nije na odmet to i ponoviti:

1. da mi roditelji postanemo bolji roditelji
2. da mi učenici postanemo bolji učenici
3. da mi učitelji postanemo bolji učitelji

U ovom postu ćemo se malo pozabaviti i učiteljskim načinima rada.

Dakle, naš odgojno obrazovni sustav je takav kakav je. O njmu se raspravlja već duži niz godina, a općenita ocjena istog je negativna. Dakle svi sudionici u odgojno obrazovnom sustavu ocjenjuju ga kao lošeg. Pri tome jednako lošu ocjenu daju i neposredni nositelji odgojno obrazovnog sustava (prosvjetni djelatnici), ali i mi roditelji. Naravno djecu nitko ništa ni ne pita. Oni su tu da idu u školu i prilagođavaju se nastavnom planu i programu, načinu rada pojedinog nastavnika, te kriteriju ocjenjivanja istih. No i u sveopćem slaganju da nam obrazovni sustav nevalja, mi se još uvijek djelimo na ''mi'' i ''vi'' podjelu. Pri čemu su ''mi'' oni koji rade u obrazovnom sustavu i jedino ''kompetentni'' da ocjenjuju isti, a ''vi'' su laici koji o istom znaju samo kroz vlastito iskustvo školovanja i školovanja svoje djece.

Dakle biti učitelj, kako sam rekao je jedno jako odgovorno, plemenito i važno zanimanje.

Koje je zvanje društvu najpotrebnije?
Svakako ono koje omogucava sva druga zvanja.
Andelko Mrkonjic


Koji su glavni kriteriji za to da bi ušli u odgojno obrazovni sustav i postali prosvjetni djelatnik:
osoba mora imati odgovarajucu strucno-pedagošku spremu te biti zdravstveno
sposobna za obnašanje poziva.

I to je sve. Dakle nema puno muke, osim što vas u pojedinim predmetima ima viška, pa neki od vas pola radnog vijeka provedu na pola radnog vremena ili na zamjenama, ali kada se jednom uđe u sustav, tada sve brige prestaju i vi ste na ''konju''. Pri tome do kraja radnog vijeka nema brige, tu sam gdje sam.
Dakle, dokle god glavni kriteriji za ovo plemenito zanimanje, bud samo gore boldirano navedeni uvjeti, naš sustav obrazovanja će biti takav kakav je, ocjenjen jedva prolaznom ocjenom. Pri tome ''mi'' ne žele poduzeti ništa da ta ocjena dođe u prihvatljive okvire. Izgovor 95% prosvjetnih djelatnika za loš obrazovni sustav je ''SUSTAV NEVALJA'', a pri čemu su oni jedan od bitnih čimbenika tog sustava.
Kada bi se situacija pomakla sa mrtve točke i kada bi se kriteriji promjenili, taj isti sustav bi, nekim čudom, doživio zaokret od 360 stupnjeva i postao bolji za sve sudionike istog. Što pod time mislim? Pa prije svega na kriterije prijema u radni odnos za prosvjetnog djelatnika. Poslije toga na probni rok rada u obrazovnom sustavu, strože uvjete polaganja stručnog ispita, te cjeloživotnog učenja prosvjetnih djelatnika. Pri čemu bi se rad istih konstantno pratio i ocjenjivao.
Kriteriji ocjenjivanja prema našoj djeci su uobičajena stvar, uobičajena stvar su i kriteriji ocjenjivanja rada i nas koji ne radimo u prosvjeti, pri čemu je naš rad mjerljiv u ekonomskim učincima za našu firmu, a za prosvjetne djelatnike ti kriteriji ne postoje ili gotovo ne postoje. Kakvo licemjerije ''sustava''.
Da, ali se vi svi skupa pitate, a gdje ću ja ako ne radim u školi, pa ja sam te struke i neznam ništa drugo raditi. E gospodo prosvjetni djelatnici, kada bi vam netko rekao da niste zadovoljili na poslu i da vaš rad ne daje dovoljno dobre učinke, te vam uručio otkaz zbog istih, pa kada bi nakon dugo vremena uspjeli naći posao ponovo u sustavu, siguran sam da bi vaš rad bio puno bolji. Ima i drugih riješenja koja se zovu prekvalifikacija, pa vam isti taj sustav u kojem radite omogući prekvalifikaciju za recimo, pomoćnog kuhara, pomoćnog konobara, CNC varioca,.... Kada bi bili suočeni sa tim činjenicama, siguran sam da bi vodili računa da vaš rad u najmanju ruku bude korektan. Naravno prije svega naglašavam činjenicu da je velika većina vas korektna, ali ima vas kojima bi trebalo zabraniti bavljenje strukom i zabraniti prilazak djeci na 50 metara.
No kako bilo da bilo, ''sustav'' je takav kakav je i što mi sad tu možemo, osim djeliti se na ''mi'' i ''vi'' i pri tome i jedni i drugi prosipati pustu demagogiju.
Stoga za početak predlažem pedagoginji i ravnatelju neka budu ono što po funkciji i opisu radnog mjesta jesu - OCJENJIVAČI VAŠEG RADA. Pri čemu bi bilo dobro da vas podjele u grupe (kao vi djecu na satu) pa da vam zadaju grupni rad, nakon kojeg ćete se sami ocjeniti. To bi bilo jako zanimljivo. Stoga vam dajem na čitanje stručni rad UNIVERZALNA ISTINA U RAZVIJANJU OSOBNIH I PROFESIONALNIH KOMPETENCIJA ODGAJATELJA I UCITELJA, http://bib.irb.hr/datoteka/404725.UNIVERZALNA_ISTINA.pdf te molim ravnatelja ili pedagoginju da ga na jednoj sjednici nastavnog vjeća naglas pročita, ili barem neka ga umnoži i podjeli svojim djelatnicima. Pri čemu im to treba biti DZ koji će se poslije ocijeniti na bilo koji način. 


Srdačan vam pozdrav


P.S. Za zabavu vam dajem na pregled zanimljivo predavanje Sr. Robinsona i njegovog viđenja današnjeg obrazovanja:








Nema komentara:

Objavi komentar