NASILJE MEĐU MLADIMA ILI NAD MLADIMA!

I dok se iz "šupljega u prazno" troše novci na UNICEF-ov projekt "Stop nasilju među mladima" kao na tobože primarni problem mladih – nasilje u školama i među mladima, postavljam pitanje kako predvidjeti, a kako prevenirati agresivnost, kao viši "rodni pojam" nasilju na svim razinama i među različitim populacijama? Zato agresivnost treba promatrati kao posljedicu nepostojanja komunikacije na svim razinama. Nasilje u školama je posljedica odgojne atrofije škole, a ne da uzroke tražimo samo u mladima.
Zar nastavnici sami, nerijetko posežu za ocjenom kao sredstvom zastrašivanja?
Zar nastavnici nerijetko vrše "nasilje" nad mladima s testomanijom, diktiranjima, faktografskim znanjima bez razumijevanja naučenoga? Zar ne postoje i problemi nasilja učenika nad nastavnicima i odgajateljima?
Zar posljednji podatci o porastu depresivnosti kod mladih i autodestrukcije nisu važniji i prioritetniji u radu s malima? Razlozi koji provociraju agresivnost (i) izvan školskih zidina trebali bi biti osnova u programima sprječavanja nasilja u školama. A toga nema!
Prioritetni problemi koji potiču nasilje su:
1. nepostojanje komunikacije na svim razinama,
2. nedostatak stručnjaka, poglavito specijalista u radu s nasilnom djecom ili zlostavljanom djecom,
3. činjenica da je agresivnost u mnogim segmentima društvenoga života mladima poticaj ili im plijeni pozornost, (nasilne scene ne elektronskim medijima),
4. zanemarivanje istraživačkoga pristupa u novinarstvu i mala pozornost u medijima rastućim problemima pedofilije, pornografske industrije nad maloljetnicima, roditelja zlostavljača (nasuprot senzacionalističkom pisanju o nasilništvu koje mladi potiču),
5. činjenici da su mladi u većini država na rubu društva i da (p)ostaju "prognanici života",
6. zaboravu da je analiza nasilništva zapravo (i) borba protiv društvenih predrasuda (o mladima),
7. prenatrpanost škola gdje 2/3 osnovnih škola radi u više od dvije, tri i više smjena kao i opširnost nastavnih
programa te nedovoljnoga školskoga pluralizma,
8. nepostojanje centara za mlade gdje bi "zdravi đir bio životni stil" i gdje bi sami odabirali nastavnike i
radionice, ili programe u kojima bi provodili svoje slobodno vrijeme i
9. konzumentsko-hedonistička orijentacija, gdje se dokoličarenje udružuje s ovisnošću o različitim opijatima kao novim životnim stilom mladih.
U svijetu politike i društvenih institucija agresivnost je na žalost čak ipoželjna jer se njome zadobiva simbolička funkcija vođe! Kako se može licemjerno u mladima gledati najperspektivniji kadar, a istovremeno ih prozivati za nositelje međugeneracijskih sukoba i nasilja u školama!?
Da paradoks bude veći, sociopedagoški u praksi (poglavito kod mladih) agresivnost spada među poželjnije načine ponašanja, ali (istovremeno) agresivnost je i najmanje istraživan način ponašanja, usprkos činjenici što se samo deklarativno i prigodničarski kritizira. U tekstu se navode argumenti sukobljenosti "prigodničarskoga" programa UNICEF–a na trošak poreznih obveznika, znanstvenih spoznaja o mladoj generaciji, UNESKOVA IZVJEŠĆA ZA OBRAZOVANJE IZ 1996., koji daleko ozbiljnije i odgovornije
gledaju odnos obrazovanja i mladih, kao i najnoviji projekt hrvatskoga Caritasa koji promovira "pozitivne vibracije" za mlade!
U tekstu se navode primjeri pomnoga istraživanja kršenja ljudskih prava nad ženama i djecom,
Amnesty Internationala, a koji nigdje ne uzimaju za prioritet nasilje među mladima kao temelj kršenja ljudskih prava! U tekstu se analizom sadržaja šezdeset novinarskih natpisa potvrđuje hipoteza da se neprimjerenim
kampanjama i medijskom halabukom mladi i odgojno-obrazovne ustanove (ne)izravno prozivaju uzrokom nasilništva. Od ukupno 60 članaka u gotovo svim našim tiskovinama, od početka veljače do travnja 2004. godine, koje smo podijelili u istraživačko novinarstvo, političke pristupe, te natpise o opisu pojedinoga slučaja koje tretira problem nasilja nad mladima ili među mladima (bullyinga), proizlazi da je više od jedne trećine njih pisana na granici senzacionalističkoga konstatiranja činjenica, koje su "išle na ruku" UNICEFovom projektu jer su prezentirale problem jedne dimenzije agresivnosti – nasilja među mladima
(u odgojno-obrazovnim ustanovama).
Napominjem da niti jedan članak koji je bio istraživačkoga karaktera nije tako "izokrenuo" značenje pojedinih varijanti, kako problem nasilja tretira UNICEFOV-a kampanja.
Još je znakovitije da se do pojave te kampanje ne samo u medijima nego i među stručnjacima taj problem nije niti istraživao, a da ne govorim uzdizao na nacionalni nivo kao "hit tema za lociranje" problema
mlade generacije!

Ovo je uvod u raspravu ''NASILJE MEĐU MLADIMA ILI NAD MLADIMA!'' Dr.sc. Zlatko Miliša, sa zadarskog sveučilišta. Vrlo zanimljiva rasprava o korjenima nasilja među mladima i općenito njihovim uzrocima, ali i njegovom viđenju UNICEF-ove kampanje ''Stop nasilju među mladima''.  Kompletan tekst možete pogledati na ovom linku:


http://hrcak.srce.hr/file/39859