ŠKOLA BEZ NASILJA - PO UNICEFU
Kao što znamo, naša škola se uključila u UNICEF-ov program ''ŠKOLA BEZ NASILJA''. Već nekih godina je u tom programu. No bez obzira na to, bilježili smo i stalno bilježimo u istoj razne oblike ''nasilja'' nad djecom, a bilo je i slučajeva nad nastavnikom. Sjetimo se prije koju godinu i objavljivanja grupe na FACE-u o jednoj učiteljici, pa slučajeva istih o raznim učenicima i učenicama naše škole, pa video uradaka na Youtube-u, pa krađa mobitela i inih vrijednosnica po školskim svlačionicama.
Dali je tu samo škola kriva? Ne. I mi roditelji snosimo veliki dio krivice za ponašanje naše djece, odnosno, usudit ću se reći VEĆI dio krivice. Pa ta djeca sjede kod kuće za računalima bez ikakve kontrole, ili većina sa vrlo malo kontrole. No, što tu može učiniti škola? Ja mislim puno. Kako? Pa svim svojim AUTORITETOM, kao ustanova, i to kroz stalnu edukaciju (prevenciju) djece, roditelja i nastavnika. No kada ta prevencija izostane ili kada ne daje dovoljno dobre rezultate, tada ta ista škola mora iskoristiti sve svoje zakonske mogućnosti kako bi zaštitila svakog učenika i nastavnika koji su sastavni dio iste.
Nažalost, škola ćešće poseže za rješenjem problema kroz koliktivizaciju istog ili jednostavno zataškavanjem - trpanjem problema pod tepih. Tako nam se dogodi da manjina počne vladati nad većinom i to zbog razno-raznih razloga. Najveći problem je što škola (čitaj - direktor i stručna služba) misli da se za neke probleme nezna van škole. Na taj način podcjenjuje nas roditelje, misleći da se mi međusobno ne poznamo, ne komuniciramo, ne savjetujemo se međusobno. Što se dogodi kada eskaliraju problemi unutar škole i ne nađe se pravo i učinkovito riješenje. Onda roditelji počnu uzimat stvari u svoje ruke i rješavaju problem kako znaju i umiju. Dali je to uredu? Pa i je i nije. Je zato što je to ponekad jedini način zaštite vlastitog djeteta. Nije, zato što te metode ponekad prelaze granice pristojnog ponašanja (zbog frustriranosti i osjećaja nemoći). No na sreću (savjet roditeljima), kada škola zakaže (pa i onda kada samo pomislite da je zakazala), postoje ustanove koje imaju AUTORITET i nad školom. Školske inspekcije i Centar za socijalnu skrb, pa i policija. Nemoj te se ustručavati potražiti pomoć i u tim ustanovama.
Kod nas je problem što pojedini učenici u našoj školi imaju roditelje koji su u očima našeg ravnatelja AUTORITET, ili su ga zadužili na neki drugi način, a on im vraća zataškavanjem problema njihove djece kroz kolektivnu krivnju.
Dakle roditelji,
KADA NE IDE PREKO ŠKOLE, OBRATITE SE INSTITUCIJAMA
Nema komentara:
Objavi komentar