Ponašanja koja su nas nekad svrstavala u kategoriju huligana danas, na žalost postaju modelom ponašanja sve većem dijelu mlade generacije. Svaka čast većini 'normalnih', no kako je krenulo, uskoro iznimkama. No, potencijalna opasnost prijeti od onih drugih, izgubljenih, agresivnih, željnih pažnje, pozicije i uspjeha na neki sasvim krivi način. 'Ta' djeca nisu neka druga djeca, već ona ista iz vrtića i škole koja su nas do nedavno pristojno pozdravljala. Svijet oko nas se mjenja i djeca se mjenjaju.
Prepoznavanje problema i reakcija
Najvažnije je prepoznati početak neprihvatljivog ponašanja djeteta i odmah reagirati. A on počinje već sa bezazlenim odlaskom sa zadnjeg sata... I tako to krene. Ako se na vrijeme ne uoči i ne korigira, sigurno vodi ka lošem u životu, ka maloljetničkoj delikvenciji, kasnijim kriminalnim radnjama i takvom načinu života. Na temelju brojnih i kontinuiranih statističkih podataka Mup-a RH navodimo neka početna neprihvatljiva ponašanja kroz koja dijete sigurno kroči ka svemu lošem za njega, za njegovu obitelj, prijatelje, za naše društvo u cjelini:
izostajanje s nastave
neprihvatljivo ponašanje u zonama odgojno – obrazovnih ustanova
vršnjačko nasilje (bulllying i cyberbullying)
posjećivanje ugostiteljskih lokala, kladionica i sl.
huligansko - vandalsko ponašanje (uništavanje imovine, pisanje grafita, sudjelovanje u navijačkim neredima i sl.)
konzumiranje sredstava ovisnosti među mladima (opojne droge, alkoholna pića, duhanski proizvodi)
nedozvoljeni noćni izlasci maloljetnih osoba do 16 godina starosti
skitnja i prosjačenje
nedozvoljena i štetna druženja maloljetnih osoba do 18 godina starosti s osobama sklonim kriminalitetu, skitnji, raznim oblicima iskorištavanja maloljetnih osoba
udaljenja maloljetnih osoba iz obiteljskog doma i bjegovi iz odgojnih ustanova
Kada pogledamo paletu neprihvatljivih ponašanja sigurno ćemo uočiti da već kao 'ljudi iz kvarta', u večernjoj šetnji primjećujemo bar nekoliko od nabrojanih oblika ponašanja u našem susjedstvu. Kod djece koja su do nedavno bila vesela djeca na igralištu, na biciklima, rolama, s loptom pod rukom. No, ponekad je dovoljno i samo nekoliko dana, tjedana da 'dobar' dječak ili djevojčica koje smo odgajali krene u nekom totalno krivom smjeru, sa totalno krivim društvom, u totalno nepotrebne životne situacije, a sve to pod okriljem, u tom periodu, nedovoljno zainteresiranih roditelja. I ne događa se nikada slučajno. Ne mareći za njih, ne pitajući se gdje su im djeca u 10 na večer, s kime se druže i kako provode vrijeme koje bi trebali provoditi s obitelji. Za par mjeseci već može biti prekasno. Što se u tim dječjim glavama prekopča? A časkom se postaje glavonja, a još brže delikvent ...
A mi, koji im nismo roditelji samo ih s gorčinom gledamo kako ne odrastaju, nego jurišaju ka kriminalu i 'crnoj kronici'! A još češće okrećemo glavu da nas ne zadesi neka neugodna situacija s malim 'glavonjama' ili njihovim roditeljima.
Za početak dobrog odgoja brižno i stalno imajmo kontrolu nad kretanjima naše djece, svakako upoznajmo prijatelje s kojima se druže, ograničimo djetetovo vrijeme izbivanja iz kuće, naročito u večernjim satima i puno i stalno razgovajamo s njima i ozbiljno, i kroz šalu, u zezanciji, šetnji, na igralištu. Komentirajmo zajedno s njima slične situacije o poznatoj djeci ili sve češće takove vijesti. Razgovarajmo o svemu i svačemu, pa tako i o 'glavonjama' iz škole i iz kvarta. Iz razgovora ćemo puno saznati o našoj djeci koja rastu i mjenjaju se bez obzira na naš odgoj i moralna načela. Promjena u ponašanju je prirodna i normalna, ali je isto tako prirodno da ne gubimo kontakt sa djecom koliko god to nekada izgledalo kao nemoguća misija. Pružimo djeci osjećaj povjerenje u nas, roditelje. Ali, takav se odnos gradi svakoga dana. Ako uspijemo u tom dijelu odgoja, tada nas informacije koje slijede sigurno neće zanimati vezano za naše dijete.
Zakonske odredbe i maloljetnici
Maloljetnička delinkvencija podrazumijeva kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina života. Uporište policijskih postupanja nalazi se u odredbama Zakona o sudovima za mladež i Zakona o prekršajima uz primjenu policijskih ovlasti prema Zakonu o policiji i drugim zakonskim i podzakonskim propisima.
Mladež je odgovorna za kažnjiva ponašanja u RH prema starosti, na slijedeće načine:
Dijete je osoba do navršenih 14 godina života i nije kažnjivo odgovorna, te se prema njoj ne može pokrenuti postupak, već se postupa u okviru nadležnosti službe socijalne skrbi.
Maloljetnik je osoba u dobi od 14 do 18 godina života, kazneno i prekršajno odgovorna.
Mlađi punoljetnik je osoba u dobi od 18 do 21 godine života, kazneno i prekršajno odgovorna.
Podsjetimo se i prava i dužnosti roditelja:
čl. 95. Obiteljskog zakona:
roditelji radi dobrobiti svog maloljetnog djeteta, a sukladno s njegovom dobi i zrelosti, imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovom druženju s drugim osobama
roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od 16 godina zabraniti noćne izlaske bez njihove pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje
noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati
svrha nije 'policijski sat' prema osobama mlađim od 16 godina, već pomoć i podrška roditeljima u ispunjavanju obveza odgoja djece
roditelj uvijek mora znati s kime se njegovo dijete druži i kako provodi slobodno vrijeme
radi nepoštivanja ove odredbe roditelji mogu prekršajno i kazneno odgovarati
Korisni savjeti
Korisno je podsjetiti se situacija u životu djece koje zbog izostanka roditeljskog nadzora mogu postati rizične po djecu i njihovo ponašanje. Prije svake takve situacije 'podebljajmo' razgovor i komunikaciju s djecom o mogućim neprihvatljivim ponašanjima i vrlo čestim, teškim posljedicama.
Pod mogućim rizičnim situacijama, mislim na izlete i maturalna putovanja, kada se većina djece odvaja od roditelja i samostalno odlučuje o svom ponašanju. Uzroci su sasvim uobičajeni – izgledati 'starije', dokazati se pred prijateljima u bilo kojem od neprihvatljivih ponašanja (prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje ili čak uzimanje droga).
Sa vrlo sličnim posljedicama završavaju organizirani odlasci bez roditelja na ljetovanja/zimovanja, odlasci na sportska natjecanja, koncerte ili druge vrste izbivanja iz doma bez roditeljskog nadzora.
Svakako budite svjesni i običnih izlazaka djeteta sa društvom i budite upućeni s kime izlazi, kuda izlazi te obavezno ograničite vrijeme izlaska primjereno godinama djeteta.
Alarm
U slučaju da se kamen već prejako zakotrljao, ispustili ste na neko vrijeme konce iz ruku i primjetili da:
iz vašeg doma pod nejasnim okolnostima nestaju vrijednosti (novac, nakit, tehnička roba i sl.)
dijete naglo popusti u učenju
dijete pod nejasnim okolnostima gubi svoje osobne predmete (mobitele, odjeću i sl.)
dijete kući donosi predmete koje mu vi niste kupili
na tijelu svog djeteta se uočavaju tjelesne ozljede ili promjene u tjelesnoj konstituciji
vaše dijete pokazuje interes za morbidne sadržaje (literatura, filmovi…)
vaše dijete dovodi u obiteljski dom vama potpuno nepoznate osobe
konzumira duhanske proizvode i sredstva ovisnosti
Krajnji je trenutak vratititi se svom djetetu i pružite mu ljubav i podršku da se spasi od loših utjecaja i lošeg društva. Ako mislite da ne možete sami, žrtvujte svoju neugodu za dobrobit djeteta i potražite stručnu pomoć psihologa, pedagoga, Centra za socijalnu skrb, i dugih nadležnih službi i spasite svoje dijete.
Kad policija zakuca na vrata za mnoge je prekasno jer su već dio tog lošeg društva, loših navika i reputacije sa policijskim dosjeom. A tada je težak put pred djetetom i roditeljima, a striček policajac sve češće je na vratima sa sve dužom listom pitanja.
A on/ona uopće nije loše dijete! Ili nam se to samo kao roditeljima čini?! Ili je tako i bilo, do prije koji dan?!
Učinimo mi, roditelji sve što možemo da odgojimo zdravu, poštenu i normalnu djecu. Kad bi nam se još škole pridružile na pravi način i predložile neke zajedničke preventivne akcije (djeca + roditelji + škola) vjerujem da bi učvrstili pravi put onima koji se ne dvoume da razbijati prozore na školi, u stvari, nije nikakva zabava, a one koji su se zatekli sa nekolicinom destruktivaca u takvom vandalizmu da bi ih posramilo druženja s takozvanim prijateljima. Na nama, roditeljima je ogromna odgovornost u ova agresivna i destruktivna vremena. Krajnje je vrijeme i još veća društvena odgovornost na državi i stručnjacima da ekpeditivno razmišljaju i pripremaju kvalitetne preventivne metode za takve vrste ponašanja kojih će biti sve više, a našoj djeci će ona postajati normalnija, svakodnevnija i na kraju priče prihvatljiva?!
Za neke je već (na žalost) prekasno!
Nema komentara:
Objavi komentar