KRITERIJI OCJENJIVANJA

TKO OCJENJUJE UČENIKE, A TKO NASTAVNIKE?



Baš negdje na netu, nedavno, povela se rasprava o tome kakvi su kriteriji ocjenjivanja u osnovnim školama i koji su razlozi da su isti toliko različiti od škole, do škole i od sredine do sredine. Opći stav učesnika rasprave je taj, da često upisana ocjena u imenik ili zaključna ocjena na kraju godine i nije u skladu sa znanjem određenog učenika. Tu se misli na realno znanje u odnosu na zaključenu ocjenu. 


Mišljenja zašto je to tako:


- kriteriji ocjenjivanja od nastavnika do nastavnika su potpuno drugačiji
- program nastave je globalno isti, ali škole i nastavnici biraju sami po kom udžbeniku će učiti djecu, pa se i nastava od škole do škole razlikuje, pa tako i usvojeno znanje 
- odgojni predmeti tipa tjelesni, glazbeni, likovni, nebi trebali utjecati na opći uspjeh učenika ili nebi trebali biti ocjenjivani na način kako se to radi - prijedlog je opisna ocjena (razlog je taj da djeca nemaju jednake sposobnosti i već time nisu međusobno ravnopravna. Kod tjelesnog motorika, pretilost, urođeni strahovi, kod likovnog darovitost za crtanje, kod glazbenog sluh). 
- razlika u kriterijima između samozvanih elitnih škola (bez relevantnih i realnih osnova za to), tzv. običnih škola i škola u ruralnim sredinama 
- jedan od osnovnih razloga u različitosti u ocjenjivanju (po mišljenju učesnika rasprave) je i sama metodika i način održavanja nastave od nastavnika do nastavnika


No, to je tako i roditelji i djeca ne mogu utjecati na to, osim što se mogu i moraju prilagoditi načinu rada pojedinog nastavnika i ispunjavati njihove kriterije.


No što je sa nastavnicima, tko njih ocjenjuje i tko njima daje pozitivnu ili negativnu ocjenu za njihov rad. Idemo probat to malo analizirati i probati se osvrnuti na tu, tako delikatnu stvar. Dali netko ima pravo to ocjenjivati? Da, ima. Kao prvo to bi trebao i morao konstantno raditi školski pedagog, koji ima pravo i dužnost to kontinuirano činiti, te ukazivati pojedinom nastavniku na dobre i loše strane njegovoga rada, te ga upućivati kako i na koji način treba poboljšati svoj rad. Naravno tu je i prosvjetna inspekcija koja može utjecati na rad pojedinog nastavnika i dati ocjenu rada istog. 
No opće mišljenje je da i nakon inspekciskih radnji navedenih, nema nikakvih sankcija za profesore kod kojih se, takvim nadzorom, ustanovi da metodika i način nastave nisu zadovoljavajući.
Samo ću navesti jedan primjer. U privredi, u privatnom sektoru, postoji niz načina i modela praćenja zaposlenika. Od prijema u radni odnos, do konstantnog pračenja rada i učinka istog na ukupan rezultat rada tvrtke. U koliko isti nije zadovoljio kriterije, jednostavno ili nije ni primljen na radno mjesto ili je u kratkom roku dobio otkaz. Pa tako za prijem na radno mjesto komercijaliste, uz traženu stručnu spremu, morate zadovoljiti i selekciske kriterije. Morate proći niz testova i to, test općeg znanja, test inteligencije (križić-kružić-trokutić), test struke, test stranog jezika i tek kad ste prošli na tim ispitivanjima, onda pristupate razgovoru face to face sa tročlanom komisijom. Ovo navodim samo zato da bi to mogli komparirati sa načinom prijema na radno mjesto (tako važno i tako plemenito, jer se radi o edukaciji djece)  u neku obrazovnu ustanovu (izuzet ćemo privatne obrazovne ustanove). 
Dakle, objavi se natječaj za prijem u radni odnos za radno mjesto profesor ''nečega''. Na taj natječaj se javi nebrojeno puno kandidata (otprilike isti broj kao i za radno mjesto komercijaliste iz gornjeg primjera). On prilaže traženu dokumentaciju i na osnovu nje prima se u radni odnos. Naravno najčešče se prima (u Osijeku) ako je to ''amenovala'' pozamašna gospođa iz relevantnog ureda u našoj županiji. Dali škola ima utjecaj nad tim autoritetom, ili ide na način (neću se zamjerat). 
Kada se budu uveli i standardizirali stroži uvjeti za prijem u radni odnos u obrazovnu ustanovu, te kada se bude sustavno pratio i ocjenjivao rad nastavnika, tada će nam i djeca iz škola izlaziti sa podjednakim znanjem i neće biti velikih oscilacija istog.