Hm - hm, odakle da počnem.
Kolektivna krivnja, pojam koji je osporavan i pravno i politički i moralno. Kroz povjest je služio kao ocrnjavanje cjelih naroda, tipa - svi Nijemci su krivi za holokaust, svi Hrvati su genocidni, u novijoj povjesti nas isto to prati kroz razne teme .... No nećemo sada o toj kolektivnoj krivnji.
Neki dan mi je djete došlo iz škole i reklo mi je da su dobili kolektivni zapis u bilježnicu jer nisu svi sjedili na mjestima kada je ušla nastavnica. Pitam djete - ''pa dobro jel baš cjeli razred'' ? Odgovor je bio da su samo nekolicina učenika bila ta koja su pravili nered - njih 6 ili 7, ali okrivljeno je svih 26 učenika, pa i oni koji su zbog bolesti ostali kod kuće.
E, sad se ja pitam kakva je tu poruka onima koji su tu istu nastavnicu dočekali na mjestima. Poruka je jednostavna - ISTO TI SE PIŠE bio dobar ili ne. A kakva je poruka onima koji su pravili nered - PRAVITE GA I DALJE JER ĆE ZA NJEGA ODGOVARATI SVI - a ne ti koji si pravio nered.
Dakle, dali je to stvar linije lakšeg otpora - nećemo individualizirati problem, nego ćemo linijom manjeg otpora kolektivizirati problem na nivou SVI.
Ili se radi o nečemu drugom?! Kakve su poruke u takvom pristupu gledanja na stvar spram dobre djece ili još gore što poručujemo zločestima????
Moj stav je da se problem treba nazvati svojim imenom i prezimenom i treba ga kao takvoga i rješavati. No naša škola to riješava na način kolektivne krivnje tipa - nećete ići na ekskurziju, kazneni petominutni test (domena prosvjetne inspekcije),......
Molim sve one koji su drugog mišljenja neka nešto i napišu o ovoj temi, pa nisam valjda ja usamljen u tom i takvom stavu.
Pozdrav do druge teme.
P.S. Što o tome misli stručna služba škole, drugi roditelji, djeca....
Bilo bi lijepo doznati!
Nema komentara:
Objavi komentar