srijeda, 15. veljače 2012.

HIGIJENA TJELA ILI HIGIJENA UMA

Da, i to se događa. 


Slučaj koji me pomalo ostavio bez teksta. Naime, dolazi djete iz škole uzrujano i
ljuto na učiteljicu. Pitam ju što se dogodilo, a djete mi kaže da im je nastavnica 
rekla da su najobičniji smrdljivci i da smrde. Poslije im je od blok sata svoje 
nastave, održala jedan sat o osnovama higijene i to samo zato što je ona ušla 
na sat i zrak u učionici nije mirisao po njenom ukusu. Naravno pitao sam djete 
dali su imali tjelesni prije toga (zna se desit). Ne razlog tog neugodnog mirisa je
taj što jedno djete stvarno ima gadan miris. Djete sjedi u prvoj klupi i novi učenik
je u tom razredu (palo djete i dopalo kod njih). Naravno učiteljica bez imalo taktike,
uviđavnosti  i razmišljanja, konstatira kako svi smrde i ne drže do higijene. Hahaha
moje djete se tu našlo pogođeno. Vjerujem i većinau u razredu. Kako to neko može reći za moje djete, kad ono provede svaki dan u kupatilu minimum jedan sat. 
No, ja se pitam, dali se ta ista učiteljica zapitala dali to isto dotično djete ima sve uvjete kao i većina u razredu. Dali to djete ima tople vode. U ovoj situaciji u kojoj se nalazi cjelokupno gospodarstvo lijepe nam naše, uopće nije isključeno da to dijete možda doma ima isključenu struju, možda nema ni za osnovne životne potrebe, a kamli za sapun. Dali je to 
dijete netko pitao što je jelo prije škole i što će jesti poslije škole. Da, mislite da je to čudno pitanje. E pa nije. Potpuno je suvislo i istinito. I opet je u toj situaciji bilo lakše okriviti cijeli razred (KOLEKTIVNA KRIVNJA).  Samo se pitam, kako se osjećalo to djete, tada u tom razredu. Pa zar nitko ne može pomoći, zar nitko nema uvid u pravu situaciju tog djeteta. Pa gdje nam je savjest. 




Nema komentara:

Objavi komentar